Thirteen Lives (2022)

Film priča istinitu priču o spašavanju mladića iz špilje u Tajlandu 2018.godine.
Mlada nogometna momčad i njihov trener su bili zarobljeni unutar urušenog i poplavljenog špiljskog sustava punih 18 dana, a Ron Howard još jednom nalazi inspiraciju da takvo herojstvo pretoči u igrani film.
On je definitivno jedan od onih redatelja koji voli snimati filmove po istinitome događaju te iako me zadnjih godina nije previše oduševio svojim uratcima, moram priznati da je ovdje odradio fenomenalan posao i to u svakome segmentu.

Film se fokusira na Johna Volanthena (Colin Farrell), Richarda Stantona (Viggo Mortensen) i Richarda Harrisa (Joel Edgerton), profesionalne speleoronioce koji su na čelu spašavanja, te na njihove velike napore koje su uložili kako bi zadržali broj žrtava na minimumu. Također je tu bilo pomoći iz cijeloga svijeta da se pokuša spasiti svih 13 mladića koji su zapeli u potopljenim špiljama.

Prvo moram pohvaliti Ron-ov pristup filmu koji je imao što manje “hollywoodski” pristup i što manje dramatike. Iako traje skoro 2 i pol sata, on nas u sebe uvlači na sve moguće načine i tako kroz oči svih vrsta spasioca nosi od početka do kraja ovoga događaja.
Iako je glumačka postava relativno bogata, oni u filmu svoju glumu prezentiraju što vjerodostojnije tome događaju, tj. realno, kao da je riječ o dokumentarnom djelu.

Iako prije 4 godine nisam detaljno pratio taj događaj, film ga je prikazao što detaljnije može.

Tako u film ulazimo kako 12 mladića sa svojim trenerom nakon nogometne utakmice idu u špilju kako bi došli do povišenog dijela unutra špilje zvan Pattaya plaža. Ne znajući kako su vani krenule obilate kiše koje su veoma brzo preplavile samu špilju, roditelji ostaju u šoku i ne znanju jesu li njihova djeca živa ili ne.
Ubrzo nakon toga u film ulaze glavni spasioci aka jedni od najboljih svjetskih ronioca u zatvorenim i skučenim prostorima kao što su špilje koji se volonterski odluče doći kako bi pokušali spasiti djecu.
Pokraj njih samih, jako puno drugih ljudi i mještana se uključilo u cijeli proces kako bi na bilo koji način pomogli da u špilju ulazi što manje vode.
Nedugo nakon toga glavna 2 spasioca duboko u špilji, točnije 2,5km (što iznosi preko 6 sati ronjenja od ulaska u špilju) pronalaze sve dječake žive i zdrave, ali gladne, umorne i preplašene.
I tu zapravo kreće pravi “triler” cijele te situacije, jer sada kada su ih našli žive, ostaje pitanje kako će te mladiće uspješno sprovesti kroz preko 6 sati ronjenja: bez imalo iskustva i ostaloga.
Dalje neću ništa otkrivati, jer oni koji nisu pratili razvoj događaja prije 4 godine, neka sami otkriju. 😀
Samo ću reći da me jako ugodno iznenadilo koliko je ovakav jedan (skoro tragičan) događaj dokazao da mi ljudi ipak možemo biti složni i spremni dati svoj život za druge (nepoznate) osobe. Stvarno jedna divna priča koja bez beda može biti zapisana kao jedan od najvećih herojskih poduhvata u povijesti.

Kameru krasi divna kamera, odlična montaža i napetost koju smo navikli gledati kroz neke Ron-ove starije filmove.

Velika preporuka za sve, ako ništa, radi toga što je istinita priča koja je jako dobro snimljena.